U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis).
Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.
Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us.
Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine.
Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.
Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini.
Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku.
Ispor. ligna, maria: drva, mora.
DEKLINACIJE
U latinskom jeziku postoji pet deklinacija:
1. ili a-deklinacija
2. ili o-deklinacija
3. deklinacija, za:
konsonantske osnove
i-osnove
4. ili u-deklinacija
5. ili e-deklinacija
Imenice se dekliniraju na sljedeći način:
u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristični nastavak za nominativ jednine, te potom na tako dobivenu osnovu riječi dodajemo ostale nastavke
u trećoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se od genitiva množine odbaci karakterističan nastavak -um, te se na tu osnovu dodaju nastavci.
Npr. servus, -i , m. = rob. Nominativ jednine jest servus, uklonimo -us i dobijemo serv-, te na tu osnovu dodajemo ostale nastavke: genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo itd.
Imenice se u rječniku navode u sljedećem obliku: amicus, -i, m.
Amicus je oblik za nominativ jednine, -i je nastavak za genitiv jednine (te po ta dva oblika nedvosmisleno znamo kako se imenica deklinira), a m. je oznaka roda. Rod može biti m. (masculinum, muški rod), f. (femininum, ženski rod) i n. (neutrum, srednji rod).
Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.
Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.